Samo ponekad,na tvoj rođendan...
Published on 02/27,2007
"Samo prave i sećanja vredne stvari ostaju zauvek u našim srcima.I izvlačimo ih samo onda kada se osetimo nesposobnima da nastavimo dalje".Napisao si mi davno ove reči,one večeri u Novom Sadu,i zamolio da tako radim.Ne,nisam ispunila obećanje.Previše je bilo ono pravo da bi samo ponekad sećanja izvukla iz tog kutka moga srca,nazvanog tvojim imenom.Ili se od tog dana,svakoga trenutka proteklih godina,osećam nesposobnom da nastavim dalje.Trudim se .Živim.Ali to nije život.Ne,to je samo preživljavanje.Ti,možda to znaš,a možda te više nije ni briga. Neka,sama sam kriva.Sama ću nositi svoj krst.Nikome ne dozvoljavam da vidi šta se dešava u mojoj duši,onako kako sam ti i obećala.Nisu vredni te priče.Ne bi razumeli kao što nikada i nisu.Samo smo ti ja to mogli.Ne pričaju,ne spominju,ta tema je tabu,prećutni dogovor.Tako je bolje,lakše...Skrenem pogled u stranu kada se sena tuge pojavi u mom oku,stavim najširi osmeh na lice kada me dotakne reč neke pesme ili nešto podseti na tebe.Ljubomorno čuvam svako sećanje,svaku misao na tebe i to je samo moje.I tvoje,naravno.Ali...Bez obzira,znam da znaš,osećaš...Neka možda ću i dočekati taj trenutak.Možda i nije kasno za sve.A možda je i prekasno.Kako god,sve dok imam sećanja izdržaću,hraniću svoju dušu njima i gurati dalje. Poželeću ti svaki put kada legnem "dobro jutro" i svaki put kada ustanem "laku noć",onako tiho,šapućući svome srcu,tebi...I sad ću prošaputati "Srećan rođendan",a ti ćeš osetiti,znam,MMS...*26.02.*